Kantar je riba iz obitelji Sparidae i može se loviti tijekom cijele godine, naravno znatno kvalitetnije u toplijim mjesecima. No za
spretne i snalažljive ribolovce sezona ribolova nikada ne prestaje. Dapače, zimski su ulovi u pravilu  kvalitetniji zbog izostanka sitne lovine.
Ipak, dinamika ribolova u toplijim mjesecima često odnosi prevagu u količini gušta zbog kojeg,uostalom većina ribolovaca i odlazi na more. 

Nespretan plivač

Kanta, znanstvenog imena Spondyliosoma Cantharus, naraste do gotovo pola metra duljine, a bude težak i preko dva i pol kilograma. Kao i svi ostali šparidi ima pravilne ljuske po cijelom tijelu s izraženom i cijelom duljinom vidljivom bočnom linijom. Glava ove ribe je donekle tupasta, s ustima ispunjenima sitnim oštrim zubima koji su, za razliku od zuba kod svih ostalih šparida, spojeni u jednu cjelinu poput pile. Srednje razvijene peraje i zdepasti trup, uz ne baš osobito pokretljiv rep odaju nespretnog plivača. Mladi su primjerci najčešće smećkasto sivkastih tonova s izraženim okomitim prugama koje se isprepliću sa srebrnasto zlatnim tankim vodoravnim prugicama. Kod odraslih kantara se smeđi tonovi gube i ustupaju mjesto metalno plavičastim, pri čemu zreli mužjaci mogu  imati izrazito jasne modre šare.

Jede sve

Kantari žive raspršeno. U jatima ih srećemo samo u doba mrijesta ili u ranim juvenilarnim stadijima kada se okupljaju u velika jata koja borave
u pola mora. Kako odrastaju, kantari se sve više zadržavaju uz samo dno, postajući kao zrele ribe isključivo vezani uz bentos. Nalazimo ih mahom na kamenitom dnu prepunom skrovišta kao i uz strme kamenite litice. Budući da su spori plivači,  a priroda ih nije obdarila baš nekim izraženim mimikrijskim svojstvima, kantari jedu sve što je jestivo, a što im se nađe na putu. Ipak, mada spor i ne baš osobito spretan lovac, rado će napasti manju ribu ili lignju ako mu se nađu na dohvatu. To je posebno vidljivo u panuli na gofa ili zubaca kada se na panulu namijenjenu ovim velikim predatorima objesi i sam kantar. Budući da je morsko dno nakon litoralnog obalnog spusta najčešće ravno i prilično beživotno, kantari na tim terenima i nemaju baš neki veliki izbor hrane. Osim toga, na takvim su ogoljenim ravnicama vrlo vidljivi što nije neka garancija dugovječnosti a u hladnijem dijelu godine takve gole površine postaju prave pustinje. Riba se povlači u dublje more odakle se vraća tek dolaskom toplijih dana. No kantari u tome nisu iznimke tako da veliki dio spolno zrelih riba nakon odlaska u duboko nikada više ne zalazi u plitko more. Pa gdje ih se onda može naći? Odgovor na ovo pitanje nije težak…

Na braku

Ako zanemarimo staništa poput livada posidonije, životno najbogatija podmorska područja su brakovi. Mada mnogi autoriteti tvrde da je otočki
obalni podmorski pojas bar jednako bogat, još veći broj autoriteta tvrdi da je današnji obalni otočki podmorski pojas relativno prazan zbog
velikog  izlova ribe svim raspoloživim alatima. Brakovi su, za razliku od svih drugih staništa, pogodni za život u svim godišnjim dobima bez obzira
na kurente i pritisak koji vrše ribolovci. Koće i ostale mreže ne devastiraju takve zone zbog zadjeva koji im smetaju u radu, podvodnjacima je preduboko, a udičari (na sreću) još uvijek nisu toliko brojni, bar ne oni koji bi mogli ugrožavati zajednicu braka. Budući da su na dubokim pozicijama relativno zaštićeni, kantari od braka su najčešće kapitalnih dimenzija. Na braku je rijetkost uloviti kantara ispod trideset dekagrama. Način na koji napada, odaje nespretnog lovca. Bez puno kalkuliranja ili probavanja, kantar će ponuđenu ješku progutati nakon čega slijedi nekoliko žešćih udaraca, pa još nekoliko pokušaja slabijih bjegova u duboko, nakon čega se borba svodi samo na poneki tupi udarac. Prilikom prihvata može doći do ponekog jačeg trzaja, no u principu borba završava negdje pri polovici izvlačenja. Samo nasukavanje u pravilu je rutinski posao, kao da se radi o bilo kojoj sitnijoj lovini.

Brum na sidru

Budući da sidreni konop u većini slučajeva plaši ribu, sidriti se treba tako da se nakon što sidro zadjene konop popusti za petnaest do dvadeset metara. Na taj ćemo način biti usidreni dovoljno daleko od sidrenog konopa. Naravno, sve to treba izvesti tako da se plovilo nađe upravo iznad mjesta gdje namjeravamo loviti. Vezivanje vrećice s brumom neposredno iznad  sidra ne znači da ćemo ribu privući na sidro pri čemu će more ispod plovila ostati prazno. Naprotiv, zbog kurenta koji napinje konop sidra, sav će brum prolaziti upravo ispod našeg plovila, uspješno privlačeći ribu sa šireg područja. Ovakav je način brumanja dobar za pozicije do tridesetak metara jer se pretpostavlja da je do tih dubina kurenat manje-više ujednačen. Na dubinama preko trideset metara može doći do kontrakurenta kada gornjom polovicom mora struja ima jedan smjer, dok u donjem sloju struja teče u potpuno drugom pravcu. Svakako da je brumanje preko sidrenog konopa u toj situaciji potpuno uzaludan i nepotreban posao.
 
Sa sinjalom

Budući da je ponekad i uz savršenu elektroniku nemoguće locirati ribu, pogotovo ako je riječ o bentoskim vrstama kakav je primjerice upravo
kantar, praktičnije je pokušati tražiti lovinu u kurentu, odnosno prepuštajući se struji. Na taj ćemo način lovno područje pretražiti na dinamičniji i
svakako zanimljiviji način. U trenutku kada otkrijemo ribu, poziciju možemo jednostavno zabilježiti na svom GPS-u, no jednako je tako možemo označiti i starom metodom preko sinjala. Olovni teg od svojih pola kilograma vezan na dovoljno dugom konopu u tom trenutku treba naprosto baciti u more. Na drugom se kraju konopa vezuje manja plutača koja će nam jasno pokazati mjesto na kojem smo pronašli ribu, nakon čega nam ostaje samo vratiti se i usidriti kako je to opisano u gornjem tekstu.

Kada i kako

Kao i većina drugih, udičarima zanimljivih riba, i kantari vole plimu. Stoga ih valja potražiti upravo u vrijeme nadolazećeg mora kada se počinju
intenzivnije hraniti. S obzirom na godišnje doba bolje grizu u toplijem dijelu godine, a  od vjetrova najviše im godi jugo. Daju se oni loviti i po buri,
no vjetrovi trećeg kvadranta su za kantare pravi okidač, baš kao i prvi dani iza punog mjeseca. Pribor za ribolov kantara se ne razlikuje od pribora za
ribolov ostalih sličnih šparida. Preporuka su jedino  produžene prame koje ne bi trebale biti kraće od tridesetak centimetara. Budući da kantari uzimaju ponuđenu ješku bez kalkuliranja i oklijevanja, nema potrebe za kontrama koje se mjere u stotinkama sekunde. Nakon što se osjeti povlačenje, kontra se udara reda radi, tek toliko da se ulov potvrdi.  Fluorokarbon u osnovi predveza i samim pramama je više nego poželjan. Od udica valja birati žičane modele nešto deblje izvedbe, veličinom primjerene ribi koju lovimo. Za nadgrađe, odnosno štap i rolu, vrijedi pravilo - što kvalitetnije to bolje. Velike kantare ćete, bez obzira na njihov amaterizam u pogledu borbenosti, znatno lakše savladati  kvalitetnijom opremom nego ako koristite dječje komplete iz samoposluživanja. Oko dileme – upredenica ili najlon - veći dio ribolovaca se odlučuje za najlonske osnove i to upravo zbog načina na koji kantari grizu. Osim toga, zbog istezljivosti najlona gubitak već zakačene lovine je znatno manji. Naravno, ukoliko se odlučite za ribolov na dubinama preko šezdeset metara, upredenica postaje imperativ. I na kraju samo još jedan mali detalj. Iako je kantar do 18 centimetara duljine zakonom zaštićena vrsta, to vas ne sprječava pustiti u more sve ispod pola kilograma. Možda vam se za godinu ili dvije vrate nešto veći i deblji.