U skupinu najomiljenijih ulova jadranskih ribiča, ali i profesionalnih ribara, svakako spada i ugor. Ponajprije zbog velike težine, ali i borbenosti, te velike snage (oko 70 posto tjelesne mase čine mu mišići). Odmjeravanje s ugorom, pored odgovarajuće opreme, zahtijeva i dosta znanja, iskustva i spretnosti, a ponekad i gole fizičke snage, pa i hrabrosti. To se posebno odnosi na lov divovskih ugora, pravih "balvana".Ugor je individualac, u tmini svakog skloništa živi usamljeničkim životom, ali je unatoč tome prilično rasprostranjen, kako u priobalju, tako i na velikim dubinama. Omiljena boravišta su mu rupe i pukotine u kamenitom dnu, podvodne pećine, olupine, šupljine u ozidanim obalama, lukobranima, nasipima...

Kreće se i na muljevitom terenu, posebice ako su u blizini prikladna skloništa. Iz skloništa najčešće izlazi noću pa se tada tradicionalno i lovi. Najbolje po oblačnom vremenu, a ako je vedro, onda kad nema mjesečine. Najpogodnije doba su jesen i proljeće, premda se s uspjehom lovi i u drugim dijelovima godine.Ugor nije probirljiv u ishrani, nego je proždrljivac i svaštojed bez premca, tako da su izbor i nabava mamca lakši dio posla njegova ribolova. Važno je da mamac bude što veći. Unatoč tome, više mu prijaju srdela, skuša i druge ribe s većim postotkom masnoæće i intenzivnijim mirisom, koji je za ugora, kao pretežito noćnu ribu i strvinara, posebno privlačan. U skladu s tim, dobar mamac je i lignja koja takoćer ima specifičan miris, jaći nego ostali glavonošci, takoćer kvalitetni mamci. Iz spomenutog razloga, mamac će ugora prije privući ako neko vrijeme odstoji i počne se "osjećati". Naravno, mogu se koristiti i druge ribe (špar, bukva, trlja,...), a u nedostatku drugih mamaca dobro dođe i iznutrica domaćih životinja, slanina, posebno užegnuta, mesne prerađevine i drugo.Kao tipičnu ribu dna, u sportskom ribolovu se ugor lovi iskuljučivo čekanjem ometcem, s olovnicom ili bez nje. Potrebno se koristiti priborom robusnijim nego za bilo koju drugu ribu što se lovi udicom s obale.

Prema tome, iako se može loviti i iz ruke, treba rabiti štapove težine bacanja od 100 i više grama te role najmanjega kapaciteta 100 m strune promjera 0,60 mm. Kako bi se ulov što prije izvukao i tako spriječio da potraži spas u kakvoj rupi, rola mora biti brza. Takav mora biti i štap, akcije A ili B, najbolje dužine 2,7 do 3 m. Posebnu pozornost treba posvetiti izboru udice. Ona mora biti jaka i dovoljno velika. Najčešće se rabe parangalske poput Mustadovih 2310 i 2315, ali je bolje rabiti niklovanu, model 92447, istog proizvođača, u veličinama od 3/0 do 6/0. Predvez mora biti opskrbljen vrtilicom jer se zakačeni ugor snažno uvrće, a zbog istog razloga privez je bolje praviti od sajlice umjesto od najlona. Oblik i težina olovnica, na muljevitom dnu s većom površinom nalijeganja, na kamenitom u obliku šipke. Ako je mamac sam po sebi dovoljno težak za željeni let, loviti se može i bez olovnice.Najčešće se pribor kompletira na tradicionalni način . Poboljšanje je gumeni ublaživač udara klizne olovnice u vrtilicu, te kopča na kraju priveza koja omogućava brzu zamjenu.

Mana ovakvog sistema je u tome što se gubi u cijelosti kada zapne. Zato je bolje rabiti sistem s olovnicom na bočnom privezu (2) koji puca kad olovnica zapne.Primamljivanje prije i tijekom ribolova znatno poboljšava rezultat. Brum se može praviti od mnogo čega, ali je najbolje rabiti otpatke, dobro usitnjene ili samljevene, eventualno pomiješane sa zemljom. Privučen primamom kojom neće moći utažiti glad, ugor će se brže bacati na mamac. Kad zagrize, štap će se snažno saviti i zatresti. Treba malo sačekati, da bi riba progutala zalogaj, pogotovo ako je veći i tvrđi, a zatim treba snažno kontrirati. Poslije toga treba izvlačiti bez zastajanja i taktiziranja. Kočnica role pritom mora biti podešena tako da strunu popušta samo pod maksimalnim opterečenjem. Kad se ugor nađe na suhom, s problemima još nije gotovo. On je najveći "ljigavac" — tijelo mu je sluzavo i klizavo, pa ga treba prihvatiti rukavicom ili kakvom krpom, a ne golim rukama, što je gotovo i nemoguće. Uz to, ugriz mu je vrlo snažan pa je najbolje usmrtiti ga što prije i tek tada pokušati osloboditi ga udice. Međutim, to nije lako jer je ona najvjerojatnije zakačena duboko u želucu. Zato je najbolje skinuti privez i postaviti novi, a vađenje starog ostaviti za poslije. Ono što se ne smije ostaviti za poslije jest premjeravanje ulova. Naime, zakon nalaže vračanje u more svakog ulovljenog ugora kraćeg od 70 cm. Uradite to što prije iako ugor dugo živi izvan mora.